Ostavi mi…

Ljubavi...
istino moja zapisana 
dušom u očima,
u govoru kolebanja tijela.
Čežnjo vječna
 u njedrima vrelog uzdaha
kog loviš dubinom poljupca..
Ostavi mi mirise 
svojih nježnih stradanja
sa usana 
mojim hladnim ramenima.
.Ostavi mi trag jedan
u ljubav vjerovanja 
 ispisan krasopisom po srcu
kad budem ljubav nebu
 na istinu polagala.
Kad odeš....
Kad pustim kosu 
preko očiju,preko lica
da ne gledam 
za stopama tvojim
koje ljubim u vječnoj vatri 
svog pogleda,
kad zagrlim se 
zidovima bijelim slomljena
i zaplačem 
za strukom cvijeta
kojeg bacit ćeš mi 
pred noge
u ime ljubavi,u ime sjećanja
radovanja i stradanja.
Ostavi mi...
da izgori mi srce onako
 kako sam se zagrljajem
 zarekla
dok zidovima i suzom 
se budem rasipala
i tragove tvoje po sebi
 mirisom cvijeta čuvala.
Ostavi mi...
Ljubavi vječna, beskrajna.