Kroz strah i strepnju

Nema te već dugo
na mom putu.
Kroz svitanje bez sunca
čujem kako se dave
u minutama bespovratno,riječi
u ime ljubavi kazane.
Dok koračam
 kroz strah i strepnju
mrak mi je unezvjerenim očima,
i svaka hrabrost 
otkrivena ljubavlju tvojom,
okamenjena 
jezom okrutnosti postaje.
Idem... 
a znam da te neću sresti tamo.
gdje će mi glavu pokriti 
koprenom bola patnja,
što će mi pod rebrima
 razderati srce.
Neće te biti više 
ni na jednom raskršću
da osmijehom 
odmjeris mi korak 
što je prema tebi išao
niti ovim strahom,strepnjom
kroz tužne snjegove i kiše.
I misli moje o tebi,
oduzimati će mi pravo 
na život, na radost.
Idem...
.a znam da nećes 
uz mene biti nikad više.